Iskrivljena ljubav: Cijena naše kršćanske teologije za LGBT zajednicu - piše John Pavlovitz

Iskrivljena ljubav:

Cijena naše  kršćanske teologije za LGBT zajednicu

autor: John Pavlovitz

Ljubav ne izgleda uvijek kao ljubav.

Objavivši tekst na blogu (Kada bih imao gay djecu – Četiri obećanja od kršćanskog pastora-roditelja) prije dva tjedna, bio sam spreman na to da će neki ljudi aplaudirati, a neki osuditi.To se dogodi svaki put kad javno izreknemo neko svoje mišljenje. Bio sam potpuno spreman za valove, kako podrške tako i neprijateljstva, koji prate svaku naprednu misao o ičemu, osobito o tako kontroverznoj temi kao što je seksualnost. 

Ono na što nikako nisam bio spreman bilo je doslovno na stotine ljudi koji su mi osobno prilazili zahvaljujući mi na donošenju barem tračka nade i ozdravljenja njihovim obiteljima. Roditelji, djeca, braća, sestre, mladi i odrasli povjeravali su mi se (neki i po prvi puta ikada), govoreći o boli, bullingu i izbjegavanju koje su doživljavali u crkvama: od pastora i od članova crkve, od navodnih sljedbenika Isusovih.

Veliki broj osoba sa svih strana svijeta podijelio ja sa mnom svoje razarajuće priče o isključenjima i izolaciji, vlastitim neodgovorenim molitvama da se promijene, destruktivnim terapijama promjene kojima su bili podvrgnuti, opetovanim pokušajima samoubojstva, o činjenici da su bili aktivno ili pasivno odvučeni od vjere, od ljudi vjere.

Crkvo, ovo je realnost naše teologije o homoseksualnosti.

Ovo je cijena naše religije za LGBT zajednicu.

Točnije, ovo je cijena naše religije za LGBT ljudska bića. Ovo je bolna kolateralna šteta kad vidimo principe, a ignoriramo ljude, kada im odbijemo dati dostojanstvo koje im pripada. 

Izgleda da ljubav zaista boli, stvarno jako boli.

Uobičajena obrana koju sam u proteklih 14 dana čuo od kršćana koji vjeruju da je biti gay i odluka i grijeh, bila je varijacija navodno dobronamjernog «Pa, mi samo volimo ljude tako što smo iskreni s njima, tako što im dajemo istinu. Govoriti istinu ljudima je voljeti ih.»

Stvarno?

Istinu?

Jeste li sigurni da želite istinu?

(Sada bih tako volio da mogu citirati Jack Nicholsona ovdje.)

Imam zakrčeni, natrpani inbox «istine» za tebe, ako si zainteresirana čitati, Crkvo!

Pun je odvratnih vulgarnosti, pun prezira, okrutnih šala, fizičkog nasilja, prestravljenosti. Napunjen je zlostavljanjem na školskim hodnicima, batinanjem na gradskim ulicama, izbjegavanje ljudi iz crkave,uznemiravanjem  na poslu, brutalnim samoozljeđivanjem i svim mogućim vrstama opetovanog osobnog terorizma.

To svakako ne liči na ljubav slatkoj dvanaestogodišnjoj djevojčici u vašoj crkvi koja je u propovjedima i osobno čula kako je gnusoba, kako ju je i Bog već prezreo.

To svakako ne izgleda kao ljubav očajnim roditeljima koji su našli svog sina obješenog jer su mu kolege sa vjeronauka potvrdili ono što je i sam znao: bolje mrtav nego gay.

To svakako ne izgleda kao ljubav predanoj učiteljici vjeronauka koja je izgubila posao samo zbog toga s kime je u vezi.

To svakako ne izgleda kao ljubav šezdesetogodišnjem muškarca koji je cijeli život molio da ga Bog sredi i popravi; Boga koji je to odbio učiniti, da bi on ostao odbačen od svoje obitelji u vjeri.

To svakako ne izgleda kao ljubav za gay par kojima je glava razbijena od navodnih  «kršćana», za njih stranaca, jer su zajedno hodali ulicom.

To svakako ne izgleda kao ljubav za roditelje transrodnog srednjoškolca koji nikako ne mogu naći crkvu koja bi ih prihvatila i uključila.

A mogu slobodno reći da vjerujem kako to ni Isusu ne izgleda kao ljubav.

Pravi problem s toliko puno kršćanske teologije u odnosu na LGBT zajednicu je što ona dobro funkionira iz daleka, dok netko puca Biblijske citate ili religiozne fraze. Često se sve to raspada za te osobe kad pokušaju prevesti svo to znanje u realne ljudske živote i u autentične, brižne odnose.

Kad imate hrabrosti i pristojnosti i suosjećanja da izmigoljite iza kompjuterskih tipkovnica i plazma ekrana, od telefonskih poziva u radijske emisije i vikanja preko megafona pa se nađete stojeći licem u lice s predivnim, povrijeđenim,prestrašenim ljudima s konkretnim pričama, tek tada možete shvatiti da je nešto krivo u tome svemu.

Nešto je jako slomljeno.

Tako ne bi trebala izgledati Isusova ljubav.

Isusova ljubav, čak i kad dolazi s nekim teškim riječima, nekako uvijek izgleda kao ljubav i imamo osjećaj da je to ljubav. Ljudi su bili viđeni. Bili su saslušani. Bili su dotaknuti. Otišli bi osjećajući se dostojanstvenije nego kad bi došli. Nisam siguran da LGBT osobe mogu reći isto ovo s obzirom na njihove susrete s većinom kršćana. 

Mogu li to reći o tebi?

Tako mnogo vjernika želi cijelu ovu temu svesti na temu grijeha, o teologiji homoseksualnosti koju tvrde da brane, ali zapravo nije tako. Neovisno o tome gdje stojiš teološki kao kršćanin, ovdje se radi o tretiranju svih ljudi kao da su stvoreni od Boga po slici Božjoj. Isus je zapovijedio da ljubimo Boga i jedni druge tako kako bi mi voljeli biti voljeni!

 I to je također teologija!

 U stvari, On je rekao da je to njezin najveći dio, naša najveća osobna moralna odgovornost.

Želite li pobijati ovo? Svađajte se s Isusom.

Crkvo, krv i modrice LGBT zajednice su na vašim i na mojim rukama, dok god kao vjernici dozvolimo ijednom kršćaninu da ih dehumanizira u ime ljubavi prema njima.

Kako god mi to pokušali lažirati ili opravdati, jasan rezultat naše religije za mnoge gay ljude je da su mnoge obitelji bile razdvojene, poslane u sjenu i da se s njima jako loše postupalo, a sve u Isusovo ime. Pravi ljudi od krvi i mesa prolaze kroz pakao koji nisu pozvali niti željeli i to svakodnevno iz ruku onih koji proklamiraju Isusa. Ono kako se crkva ponaša prema LGBT zajednici bilo je i jest zaista griješno i to ubija naše svjedočanstvo za svijet. 

Mi zapravo onemogućujemo gay osobama opstanak u našim crkvama, a onda osjećamo da ih opravdano proklinjemo jer su otišli od Boga kad napuste naše crkve. Istina je možda to da se puno puta oni ne okrenu od Boga,  samo se izmiču povredi.

Gubimo kredibilitet kod onih koji su izvan organiziraniog kršćanstva, ne zato jer «osuđujemo grijeh», nego zato jer, na kraju krajeva, mi u praktičnom smislu ne znamo kako «voljeti griješnika» na način na koji bi to i najmanje sličilo Isusovom načinu, a naše «Bog je ljubav» zvuči isprazno i šuplje. 

Crkvo, ovo je ostavština koju gradimo za LGBT zajednicu i za one koji ih vole, a ja vas uvjeravam, ovo nije ostavština ljubavi.

Ne znam što je odgovor za vas, i ne mogu vam reći kako se vaša teologija odražava u rovovima svakodnevnog života realnih ljudi.

Jedino znam da mi, kao Kristova crkva, možemo bolje bez obzira na naša teološka uvjerenja.

Moramo bolje.

Ovo je mjesto gdje se dokazuje da je naša vjera napravljena od Isusovog materijala, ili ne.

Ovo je mjesto gdje Ljubav Božja,o kojoj toliko volimo propovjedati, jest jasno vidljiva ili je grozno iskrivljena.

 Prijevod by Ida