Vrijeme je za ispovijed.
Svoj mojoj braći i sestrama
kršćanima koji inzistiraju na tome da je homoseksualnost izbor, moram se
slomiti i napokon priznati: slažem se s vama!
I ja vjerujem da to apsolutno
jest izbor, samo ne na način na koji ste vi možda mislili.
Ali to i je u većini
slučajeva u srži problema o kojem ovdje razmišljamo. Mislim da ove termine
koristite previše opušteno bez da ste promislili o njima. Kad vrlo ležerno
izjavite da homoseksualnost jest izbor, nisam sasvim siguran da u tom trenutku
zaista znate što mislite pod „homoseksualnost“.
Kad ustanovite da je biti gay
grijeh, ono što prečesto vi kršćani u stvari radite bez da ste toga
svjesni, je da reducirate sve LGBT ljude
na seksualni akt, kao da samo to definira seksualnost.
Niječete bilo kakvu emocionalnu
komponentu u njihovim životima, bilo kakav kapacitet za osjećanje prave ljubavi
ili privrženosti prema nekome drugome.
To je ogromno pre-pojednostavljivanje.
Vi ste etiketirali kompletnu, potpuno formiranu osobu jednostavno kao sudionika
u seksualnom odnosu.
To je nešto što nikada ne biste
napravili s heteroseksualnošću, a pogotovo ne s vašom osobnom seksualnošću,
zato jer implicitno razumijete da je vaša seksualna orjentacija puno više od
fizičkog akta. To je mnogo dublji dio vas od toga.
To je puno dublji dio od puke
gimnastike i površne kompatibilnosti intimnih djelova.
Znate da u vašem vlastitom životu, fizički seksualni akt
nije sveukupnost vaše seksualnosti. Ona se sastoji i od privrženosti, druženja
i želje da voliš i budeš voljen. Ona se odnosi i na to tko te privlači i s kime
imaš dojam da moraš biti.
U životu iz prve ruke
iskusite ove stvari prije nego ste ikad pomislili na sex, a kamo li iskusili
seksualni čin. To su trenuci kad po prvi puta počinjete prepoznavati svoj
seksualni identitet, to se nekako ušulja k tebi i iznenadi te. Najčešće to ne
uključuje neku unutarnju borbu, nikakvo unutarnje hrvanje sa samim sobom, u
stvari nikakav svjesni izbor ne trebaš učiniti.
To nije bila odluka, bila je to
spoznaja.
Sjećam se da smo se uvijek igrali lovice na školskom
igralištu za vrijeme odmora dok sam išao u treći razred osnovne škole, najčešće
dečki protiv cura. (One su sve, mislili smo, bile zarazne s nekom od „ženskih
bakterija“ pa je trebalo izbjegavati dodir s njima da ne budeš zaražen.)
Jednog sunčanog popodneva djevojčica koja se zvala Lori
trčala je za mnom po užarenom asfaltu. Nešto me pogodilo dok smo trčali bez
daha kroz školsko dvorište. Odjednom sam shvatio da više niti ne želim tako
žarko pobjeći od Lori. U stvari sam nekako i želio biti uhvaćen od nje.
U tom trenutku nije bilo nikakve odluke (osim odluke da počnem
trčati puno sporije).
Nakon toga, u putovanju kroz nadolazeće tjedne, mjesece i
godine bilo je puno otkrivanja ii spoznavanja - nikada ništa od toga nije bilo
odluka.
Kršćani, ovo vam je poznato iz
vaše vlastite priče o seksualnom identitetu i otkrivanju sebe, zar ne?
Jednostavno ste osjećali, prirodno i nesvjesno, impulse koji su vam dolazili.
Odabir ste radili kad ste
slijedili te impulse. Odabrali ste biti autentični i živjeti u skladu s onime
gdje i kako vas je vodilo srce i um. Odabrali ste slagati se s istinom o tome
kako volite. Alternativa vam nikada nije ni bila opcija.
Mnogi kršćani znaju reći
da se gay osoba „bori sa svojom seksualnošću“, ali ovo je obično krivo. U
naviše slučajeva, oni se bore i imaju teškoće s načinom na koji ih tretiraju
kršćani zbog njihove seksualnosti. Oni se bore i imaju teškoće s time da
izbjegnu osude, da se uspiju sačuvati od napasnika, bore se da uspiju ostati u
vjerskim zajednicama u kojima su maltretirani i izbjegavani.
Njihov konflikt najčešće nije
unutar njihove seksualnosti ili s Bogom već s ljudima Božjim.
Gotovo da je neoprezno
tretirati gay zajednicu kao da ona odlučuje o svojoj orijentaciji. Ono što
implicirate kad to radite je da su oni predodređeni da budu straight ali da svjesno odlučuju raditi
u suprotnosti s time. Na taj način ih teretite za najdublju emocionalnu izdaju.
Vrijedi li ovaj način
razmišljanja ako ga primjenite i na vaš vlastiti život?
To bi značilo da možete jednako
lako biti gay kao i straight! Da bi mogli, uz dovoljno ulagivanja, sugestije i
molitvene potpore odlučiti biti privučeni, željeti i biti uzbuđeni od osobe
istog spola.
Ježite li se na tu pomisao?
(Posebno vi, super muževni heteroseksualni kršćani?) Jeste li čak i uvrijeđeni
kad vam predložim ovaj koncept?
Dobro! I trebate biti.
Nema nikakvog smisla i uvreda
je vašem osobnom integritetu.
Jednostavno se protivi svakoj
logici da vi, ja ili bilo tko drugi odlučuje na koji način radi njegovo srce.
Znam da se neki od vas muče s hipotetičnim pitanjem (jer
me to pitate svaki dan): „Dakle, ako netko kaže da je prirodno za njega da bude
pedofil, je li to isto u redu?“
Na vama je ako zaista želite uspoređivati dvoje odraslih
koji svjesno i slobodno ulaze u vezu u kojoj doživljavaju obostranu privlačnost
i ljubav u zajedništvu jedno s drugim, s jednom odraslom osobom koja vreba na
djecu čisto zbog seksualnog zadovoljstva. Za mene je ova usporedba upravo
smiješna i pokazuje zabrinjavajuću nebrigu za ljudskost i dostojanstvo LGBT
osoba.
Isto vrijedi i za
religiozne ljude koji imaju naviku izjednačavanja
LGBT zajednice s onima koji se osjećaju primorani ubiti ili ukrasti ili
drogirati se. Razlog je sasvim jednostavan: Ove
stvari donose destrukciju i štetne su.
Radi se o stvarima koje
osoba želi, a te su stvari same po sebi štetne. (Bojim se da jednostavno
odgovaranje: „Oni čine sebi štetu u Božjim očima“, neće ovu cijelu stvar
zaustaviti. )
Bez obzira na mnoge kršćanske
pokušaje koji tvrde drugačije, dvoje LGBT ljudi uključenih u predanu vezu punu
ljubavi, ne uništavaju jedno drugo. Oni su, kao i u heteroseksualnoj vezi;
ohrabreni, izazvani, obogaćeni i podržani jedno od drugog. (Ako meni ne
vjerujete, pitajte njih.)
Ne možemo više ignorirati ovu
kritičku razliku kada se nabacujemo s našim izjavama o gay zajednici. Vrijeme
je da se mi koji se izjašnjavamo kao kršćani i heteroseksualne osobe, upitamo
neka vrlo teška pitanja o tome što mi zaista mislimo kad kažemo da je homoseksualnost
izbor i da je taj izbor grijeh.
Kada koristimo ove riječi
na ovaj vrlo ograničeni i uzak način mi u isto vrijeme predpostavljamo da su naše
vlastite sklonosti također izbor i to ne samo seksualne. Privlačnost,
intimnost, druženje, romantika i ljubav su u našoj kontroli i prepravljivi, te
ovisni o našoj odluci.
Mi također predpostavljamo
da je svako naše vođenje ljubavi s nekim aktivnost koja je odvojena od ljubavi.
Ako odaberemo taj način razmišljanja otvorili smo se za to da naša vlastita
seksualnost bude svedena na sam čin seksualnog odnosa.
Nadalje, trebali bi pogledati u
Bibliju s kojom se tako lako nabacuje na LGBT zajednicu i pitati se da li se
zaista ta šaka tekstova odnosi na osobu koja u sebi nosi lijepu sklonost prema
ljubavi i društvenosti ili se ti stihovi odnose na nekoga tko radi nešto s
djelovima svoga tijela. Zapitati bi se mogli i to kako primjenjujemo te
tekstove na osobu od krvi i mesa koja za sebe traži autentične odnose.
Na što su mislili Biblijski pisci kad su koristili riječ
koja se prevodi kao homoseksualnost? (U vrijeme kad je taj tekst pisan riječ
homoseksualno nije postojala, tako da je ovo ključno pitanje koje se treba
postaviti i na koje se treba potruditi odgovoriti.)
To je vrlo važan razgovor i
značenje riječi je važno. Zbog toga se trebamo otarasiti onih riječi koje nam
ne koriste.
Ne postoji ono što nazivamo „
heteroseksualni stil života“, isto kao što ne postoji ni „homoseksualni stil
života“. Ti izrazi nemaju pravo značenje niti vrijednost. Oni ne svjedoče
nikakvu istinu o nikome od nas. Oni ne služe ničemu osim da ponize ljude i da
ih uvrijede, a isto tako da izbjegnu dijalog koji bi se vodio u poštovanju.
Ove bi riječi trebali izbaciti
i možda se umjesto toga usuditi pitati neka teža pitanja o tome kako su ljubav
i privrženost i intimnost i seks povezani u svima nama.
Kao straight
osobe, ne možemo zahtjevati da budemo nacrtani s velikom preciznošću dok u isto
vrijeme od LGBT zajednice činimo karikature. Oni imaju srca iste veličine kao i
mi. Njihove su priče ispunjene s istim nijansama i kompleksnošću koje vidimo i
našim pričama.
Da, LGBT ljudi definitivno
biraju.
Oni biraju biti najiskrenija,
autentična verzija sebe. Oni biraju biti vođeni svojim
srcem bez filtera, isto kao i mi; i ti i ja.
Oni odlučuju popustiti pred stvarima koje u svim našim životima nikada
ne mogu biti birane.
Jedini relevantni izbor za straight kršćane je hoćemo li ili ne tretirati
LGBT zajednicu kao potpuno kompleksna, inteligentna, emocionalno slojevita ljudska
bića i hoćemo li ili ne biti spremni preispitati svoje osobne stavove kao i
naša teologiju.
Izbor je naš.
