p. Danny Cortez - Zašto sam promijenio mišljenje o homoseksualnosti

Pogledajte i poslušajte putovanje Baptističkog pastora koji je htio razumjeti negativni utjecaj svojeg razmišljanja o homoseksualnosti na LGBT kršćane.

John Pavlovitz - Krik u vjetar: riječi iz srca kršćanskih majki koje imaju LGBT djecu

John Pavlovitz - 

Krik u vjetar: riječi iz srca kršćanskih majki koje imaju LGBT djecu

Prije pet mjeseci sjeo sam jedne tihe srijede ujutro kako bih napisao jedan tekst za blog, dijeleći sa čitateljima kako bih reagirao kad bih doznao da su moja djeca gay. Moja je nada bila da ću možda uspjeti humanizirati jedno pitanje koje su moja subraća kršćani dehumanizirali, koristeći istovjetnost ljubavi za naše obitelji kao početnu točku.

Nisam mogao ni zamisliti kamo će me tih tisuću i sto riječi odvesti, i doslovno i figurativno, od tada. Odvele su me u domove i iPhonove miliona ljudi svugdje u svijetu i to u roku od nekoliko tjedana... U kafiće gdje sam sjedio preko puta južno baptističkih pastora i razgovarao s njima, na gay kršćansku konferenciju, u dnevne boravke lokalnih obitelji i na svakakva mjesta. Ova su mjesta bila možda različita, ali su u isto vrijeme i jednako sveti dijelovi tla.

Ovaj su me tjedan te riječi odvele na najsvetije mjesto do sada: na privatnu internetsku stranicu za nekoliko stotina kršćanskih mama LGBT djece. Svaki se dan one susreću virtualno, da bi podijelile jedinstveno i teško putovanje. Bio sam tamo kao privremeni gost da budem uz njih, da odgovaram na pitanja i da ih ohrabrim na bilo koji način na koji mogu. Tijekom ta tri dana sa ovim nevjerojatnim ženama, bio sam neizmjerno dirnut njihovom iskrenošću,  njihovom ranjivošću, njihovom pažnjom, njihovom snagom i najviše od svega njihovom dubokom i trajnom vjerom. Bilo je to inspirativno i ispunilo me poniznošću.

Pomislio sam da ću radije pustiti njihove riječi da kažu "stvari koje trebaju biti rečene" nego da pišem u njihovo ime. Znajući da su sigurne i da mogu pričati iskreno i anonimno, upitao sam ovo jednostavno pitanje: "Što biste voljele da kršćani i crkvene vođe znaju o vama, vašoj djeci i vašoj obitelji?“

Ovo su njihovi odgovori:

Trebaju znati da, od kad mi se kćer outala nisam nikada bila tako jaka u vjeri, nisam nikada toliko proučavala Bibliju, nisam nikada bila tako bliska Bogu na svaki drugi način, ali u isto vrijeme se nikada nisam osjećala tako otuđeno i distancirano od moje braće i sestara u crkvi.  Moji su komentari bili odbačeni, moja odsutnost ignorirana, a "amen" je u crkvi postao glasniji i mnogo češći kada god bi se izrekao neki komentar protiv homoseksualnosti. Treba mi podrška moje crkve bez sve te negativnosti.

________

Moj sin ima ljubazno, nježno srce i veliki smisao za pravdu i moral. On voli ljude sa strpljivošću i sa svim osobinama iz poznatog odjeljka o ljubavi u Korinćana. On ima toliko mnogo za pružiti svijetu i ima strasti za učiniti ga boljim mjestom za druge. Kao dijete koje je odgojeno u crkvi i kao netko tko je dao svoj život Kristu odbijao je priznati da je gay cijeli svoj život i to ga je gotovo ubilo, doslovno govoreći... To je neodvojiv dio onoga što on jest. On će ili živjeti kao gay muškarac ili umrijeti. U tome nema nikakvog odabira. Biti gay nije izbor koji bi itko napravio. To je sporo i bolno prihvaćanje realnosti za koju bi volio da nije istinita.

________

Voljela bih da ljudi shvate da moj dvadeset trogodišnji sin nije slomljen ili bolestan. Njega ne treba popravljati niti iscjeljivati. On voli Gospodina cijelim svojim srcem. On nije odlučio biti gay. Nije definiran tom riječi ili sa svojom orijentacijom.  On je čovjek koji živi i diše i koji osjeća iste stvari koje osjećaju heteroseksualni ljudi. On je čovjek koji voli ljude, on je pažljiv, obziran, zabavan i pametan. Ne zaslužuje da bude izrugivan, da ga mrze, napadaju ili zlostavljaju zato što je ono što je, a to ne zaslužuje niti jedna LGBT osoba.

________

Željela bih da znaju da iako stavljam svoj odnos s Gospodinom iznad svega, svoju obitelj stavljam ispred crkve, pa me nemojte tjerati da odabirem. Moji sinovi  su isti oni ljudi  koje ste promatrali dok su  rasli pa se prestanite praviti kao da oni ne postoje, sada kad znate da su gay. Pitam se jesu li izgubili i minutu sna brinući o onima koji su uništeni i povrijeđeni od strane crkve koja ne prihvaća LGBT ljude, toliko povrijeđeni da u tajnosti planiraju svoju smrt? Osjećaju li uopće ikakvu odgovornost u ovome? Imaju li LGBT životi ikakve vrijednosti za njih? Kada vizualiziraju život Kristov i kad pogledaju na ovaj problem u svjetlu križa kako im to onda ima smisla?

________

Predočujem si konkretne kršćanske prijatelje koji su na ljubaznoj distanci nakon godina bliskog prijateljstva. Nemam dojam da imam dozvolu reći našu priču iskreno, ali kad bih rekla onda bi to ovako zvučalo....

Želim da znaju da zaista želim proslaviti Boga svojim životom kao i do sada, da uzimam Bibliju vrlo vrlo ozbiljno, da se brinem da se nešto ne "iskrivi u nauku" kao i oni. Želim da znaju da moj sin sebe voli ponovno, nakon godina unutarnjeg nemira koji mi nismo ni zapažali, da je moja podrška za LGBT ljude rezultat moje vjere, a ne rezultat napuštanja vjere. Željela bih da znaju da su protekle godine bile zaista teške za nas, no ne zbog toga što smo shvatili da je naš sin gay.

________

Kada smo shvatili kako je uobičajeno za gay djecu u kršćanskim obiteljima da vjeruju da ih Bog ne prihvaća ili da će ih njihova vlastita obitelj odbaciti. Da nema načina da će sve to na neki način za njih dobro završiti. Kad smo shvatili koliko ih pati od ozbiljne depresije i anksioznosti, da se režu, da razmišljaju o samoubojstvu. Mislili smo da će ljudi u našoj crkvi brinuti koliko smo se i mi zabrinuli.

Naši su crkveni prijatelji na kraju krajeva ljubeći, vjerni, pažljivi i suosjećajni ljudi. Osjećali smo se sigurni u tome da će oni vidjeti ono što i mi vidimo, da će početi brinuti i u konačnici barem započeti pitati neka teška pitanja o tome što crkva o ovoj temi poručuje. Na kraju se to nije dogodilo, uopće....

Bili smo prestravljeni i još uvijek se svaki dan borimo s time da u tome vidimo neki smisao. Ne znamo što bi s njihovom tišinom sada kad smo napustili našu crkvu, tako da nam se čini da su doživjeli olakšanje kad smo otišli i da nas sada mogu otpisati kao heretike. Nemamo više baš puno lokalnih prijatelja. Zbunjeni smo s time kako su prijateljstva iz crkve toliko više uvjetovana nego ona prijateljstva koja su među susjedima ili ljudima s kojima smo studirali. Nismo sigurni hoćemo li ikada više vjerovati nekoj crkvenoj zajednici. To je ono zašto nam je posljednjih nekoliko godina bilo jako teško.

Ali isto tako želim da znaju kako bih rado da možemo zajedno tražiti Božju volju u ovome, priznajući da nitko od nas nema odgovore, prihvaćajući snažne osjećaje koje svi zajedno možemo staviti na stol, shvaćajući da ćemo završiti ne slažući se. Želim da znaju da mi nedostaju i da se nadam da ćemo jednoga dana biti ponovno u stanju dijeliti naše živote.

________

Željela bih im reći kako nemaju pojma koliko boli nanose njihove riječi. Moraju znati da nemaju pojma kroz što mi sve prolazimo. Oni moraju znati, barem što se tiče transrodnih osoba, o visokoj stopi samoubojstava, o činjenici da vrlo često jedini posao koji oni mogu dobiti jest u seks industriji, a čak i jednostavno korištenje toaleta može dovesti do toga da budu istučeni.

________

Želim da ljudi znaju da moja djeca nisu gay jer su bili zlostavljani na niti jedan način ili zato jer sam ja bila previše zapovjednička ili zato jer ih je moj suprug zanemarivao i/ili nije bio dovoljno muškarac u svojoj očinskoj ulozi.  Želim da ljudi znaju da moja gay djeca ne vjeruju laži o sebi, to da su gay, već pokušavaju živjeti istinu u onome što jesu.

Želimo samo da znaju da smo mi roditelji koji odgajaju dva sina od kojih je stariji gay. Mi smo normalni ljudi, stvarno. Imamo sve one izazove koje ima bilo koja druga obitelj sa dva roditelja koji su zaposleni. Mi nismo neki čudaci ili  gubavci. Moje se dijete neće očešati o tvoje dijete i time ga zaraziti. Nemamo uši! E da, nemojte diskriminirati onoga brata koji nije gay. Mi smo životi. Mi smo važni. Mislim da bi se mogli složiti u tome da to nije odabir. Možete pitati bilo koga od nas i znakovi su bili vidljivi u ranim godinama. Možemo zadržati svoju vjeru i istovremeno voljeti svoje dijete. Nekima od nas nedostaje zajedništvo crkve. Molim vas poželite nam dobrodošlicu. Izbacite riječ "ali" iz svog rječnika. Ostavite osuđivanje kod ulaznih vrata i budite umjesto toga milosrdni.

________

Voljela bih da znaju da, kad me pokušavaju utješiti i učiniti da se bolje osjećam riječima "svi imamo grijeh kojeg se teško riješiti", iako se općenito slažem s tom izjavom, u isto vrijeme biti gay za našu djecu ne spada u tu istu kategoriju.

________

Moraju znati da nam treba ljubav i podrška, ne samo Biblijski stihovi i ne da nam netko kaže "počni čitati Bibliju, a ne znanstvene tekstove." Jedna moja sestra je rekla ovu rečenicu drugoj vezano za trans pitanja. Trebali bi pokušati hodati u našim cipelama kad odbijaju koristiti osobnu zamjenicu koju je naša kćerka odabrala. Nisu čuli razgovore u kojima je izrazila koliko joj je bolno bilo kada je bila zvana svojim osobnim imenom, toliko bolno da je htjela umrijeti. Oni ne razumiju rodnu disforiju. Nisu čuli svoje dijete kako kaže da bi si najradije odsjeklo genitalije. Ne, oni jednostavno kažu da je nešto psihički krivo s njome. Ona je ovo jednostavno odabrala. Da li oni stvarno i iskreno misle da bi itko ovo odabrao.

________

Za mene to nije o tome što bih ja voljela da crkva zna, više o tome koja "znanja" bi crkva trebala zaboraviti. Želim da se kršćani postavljaju teška pitanja: Kako smo mi to „spašeni“? Što je to spasenje? Što je to evanđelje? Evanđelje znači "radosna vijest"... Što je ta radosna vijest? Crkva nam kaže da kršćanstvo ne znači slijediti pravila, ali "gay pitanje" kaže da je to blef. Crkva kaže da nas Bog bezuvjetno voli, ali ni sama u to ne vjeruje. Kako ja mislim, naša vjerovanja o paklu, kazni, sudu su osnovni problem. Činjenica da crkva ne može uznapredovati od pravila "ne istom spolu", to upravo i potvrđuje...

________

Prva stvar koju nam je naš, tada petnaestogodišnji, sin rekao kada nam se outao je: "Ne želim biti to neko čudno dijete. Ne želim biti to čudno dijete na sastancima mladih, onaj čudni rođak ili ono čudno dijete u školi. Ja nisam po ničemu različit. Samo želim biti ja." To je odjeknulo u meni. Nije se promijenio od onog prekrasnog dečka punog ljubavi kakav je oduvijek bio. Stav o njemu je ono što se promijenilo.

________

Želim da znaju da tišinu osjećam kao odbacivanje.

________

Ja sam žena udata za predivnu ženu i imamo dvoje predivne djece. Moja žena i ja nismo intrinzično neuređene. Naš odnos nije manje vrijedan. U stvari, odnos koji imamo pomaže nam da budemo bolje kao ljudi, zdravije.... Naš nas odnos vodi bliže Bogu.

Nismo promiskuitetne ili požudne. U stvari smo monogamne. Mi smo se predale jedna drugoj i mičemo se od svega onoga što bi moglo naštetiti našem odnosu. Nismo jedan korak dalje od pedofilije ili incesta. U stvari, moja žena i ja smo radile na zaštiti dječjih prava i u centrima za pomoć ženama kako bismo pomogle stati na kraj tim jadnim stvarima. Mi nismo jedan korak udaljene od bestijalnosti. U stvari niti jedna od nas dvije ne podnosi ni kad nam mačka spava na nogama kad smo u krevetu.

Naš brak nije neprirodan. U stvari, naš brak predstavlja našu vrlo prirodnu ljubav jedna za drugu. Vidimo naš brak kao ravnopravno partnerstvo i trajnu vezu. Borile smo se za naš brak. Namjeravamo ga podržati i poštovati.

Naša obitelj nije falsifikat. U stvari, svoju smo djecu imale planski . Daleko prije nego su začeta, voljele smo ih i sanjale smo o tome da im damo najbolji mogući život. Nikada ne bismo povrijedile svoju djecu. U stvari, mi smo stalno oko njih ne bi li ih očuvale sigurnima od kućnih ozljeda, zlobnih stranaca, netrpeljivosti i svake druge stvari koja brine i izluđuje um jednog odgovornog roditelja.

Naša djeca ne pate zato jer imaju dvije mame. U stvari smo vrlo komplementarne individue. Svaka od nas donosi različite kvalitete i vještine za stol. Planinarenje, pecanje, pečenje kolača, kreativnost, istraživanje, učenje - između nas dvije, dati ćemo djeci vrlo zaokruženo iskustvo djetinjstva.

Ne prijetimo ničijem braku ili obitelji. U stvari, kad vidimo da neki par prolazi kroz probleme, činimo sve što možemo da im ponudimo pomoć i govorimo u prilog podrške njihovog braka.

Što bih voljela da crkva zna? Lista je zaista dugačka ali mi se to čini kao vikanje u vjetar.

Ono što želim razumjeti je zašto tolike crkve nastavljaju ciljati i napadati istospolne brakove i obitelji istospolnih parova.  To ne sprječava ljude da se zaljube, da se ožene ili da imaju obitelj. Naprotiv, to donosi pustoš i uništava psihu LGBT zajednice, sprječava nas da budemo u potpunosti integrirani u društvo, a isto tako i udaljava ljude od Boga.

Ali moja najveća zabrinutost odnedavno je: Što da mi, za Boga miloga, kažemo svojoj djeci o crkvi?

________

Otklonite riječ gadost iz svog vokabulara. Riječi bole.

_______

Moraju znati da se vrlo često nađemo u situacijama koje nismo mogli ni zamisliti (sud, kod doktora, mentalne bolnice) zbog posljedica onoga kako se naša djeca pokušavaju nositi s boli i sa strahom da budu ono što zaista jesu. Jer u prošlosti smo vjerovali jako različito i propovijedali smo im te stvari dok nismo ni znali o njihovoj seksualnosti, pa nosimo krivnju za nenamjernu bol koju smo nanijeli.

________

Želim da crkva zna da mi je trebao netko tko dijeli ista vjerska uvjerenja, tko bi mi rekao da je u redu da prihvatim svog sina i da smo važni crkvi. Umjesto toga, moja cijela obitelj je sada van crkve, kojoj smo služili i koju smo dvadeset godina zvali domom, zbog odvojenja i otuđenja.

________

Željela bih da znaju da kršćani i kršćanske zajednice povrjeđuju LGBT osobe. Kao mamu gay sina te stvari bole i mene.

Boli me kad čujem da kršćani kažu i rade stvari koje čine da se LGBT ljudi osjećaju manje vrijednima, slomljenima i netko tko je druga klasa ljudi.

Uništava me kad čujem da su LGBT kršćani koji ne vjeruju da Pismo osuđuje monogamnu istospolnu vezu isključeni iz članstava i/ili službi u lokalnim crkvama. Boli me kada čitam o istospolnim parovima koji svoje, inače radosne planove, moraju provesti ispitujući pekare, cvjećare i vlasnike cateringa hoće li im za njihovo vjenčanje biti dostupne njihove usluge.

Rastužuje me kad čujem da su obitelji prestale ići u crkve jer nisu više osjećale kako je to siguran prostor za njihovu LGBT djecu, što bi često uvjetovalo da se ta djeca osjećaju depresivno, beznadno i da čak imaju i suicidne misli. To je preplavljujuće kad se jedna LGBT osoba ubije jer joj je to lakše nego živjeti sa sramom, potlačenošću i marginalizacijom koju su im nanijeli u njihovim kršćanskim zajednicama u njihovim kršćanskim obiteljima, njihovi kršćanski vršnjaci u njihovim kršćanskim školama.

Boli me i ljuti kada netko posumnja da je sigurno netko napravio nešto loše kad je njihovo dijete LGBT?

Kad stojim pred Bogom zajedno s ostalim kršćanima pitam se što oni misle da Bog vidi?

Što oni misle da bi On nazvao pravednim, ljubećim, darežljivim, blagim  gostoljubivim?

Za koga misle da bi bio dobar primjer njegove ljubavi i milosrđa?

________

Da sam imala nekoga u vjerskoj zajednici tko bi mi prije nekoliko godina rekao :"U redu je, voli svoju djecu. Nemoj ih pokušati mijenjati. Nemoj da se osjećaju bezvrijedno. Oni su ovdje prihvaćeni i dobrodošli." Joj! Koja bi mi to pomoć bila, umjesto da su moju djecu odbacili, a sve nas naveli da napustimo crkvu. Sada nemam više želju biti uključena u ikakvu organiziranu religiju ali i dalje vjerujem i dalje imam vjeru. Moja " crkva" su ljudi kojima sam u stanju pomoći, ljudi koje volim ( posebno LGBT zajednicu), donacije koje dajem kako bi organizacije i pojedinci mogli pomagati onima u potrebi. Život je mogao biti toliko različit za toliko mnogo nas da su crkve pokazivale više prihvaćanja i ljubavi.

________

Željela bih da pročitaju knjigu koju im dajem. Nemoj je sakriti u ladicu ili je staviti na policu da skuplja prašinu. Pročitaj je jer sam jako dobro mislila o tebi kad sam ti ju kupila i darovala, nadala sam se da brineš, trebala sam malo razumijevanja, trebam malo truda da otvoriš svoje srce, makar samo malo....

________

Željeli bismo da ljudi znaju da mi volimo svog unuka uvijek i zauvijek. On je izašao iz ormara, kako oni to kažu i mi nismo postiđeni njime. Bol koju je osjećao i još uvijek osjeća od toga da je bio proganjan u ovom malom gradu i dalje na njega utječe. To što je on transspolna osoba je jako različito od toga da je gay i još uvijek se borim s tom mišlju da on želi postati žena. Ja nisam tamo negdje na barikadama boreći se za gay prava, ali se iskreno molim i tražim Božji odgovor i vodstvo u ovome. Ali suosjećam s boli koju ovi ljudi osjećaju, kada im se kaže da ne mogu biti kršćani ili dio crkve. Ovo je bila jedna od najtežih stvari s kojima sam se morala suočiti u životu.

________

Željela bih da znaju da se moja dragocjena kćer mučila i plakala godinama moleći da se promjeni i kako se skoro ubila zbog posramljujućih poruka koje su joj bile upućene od strane njezinih "kršćanskih" prijatelja  kada je podijelila svoju tajnu s njima. Želim da znaju kako se osjećala kada je pastor za kojeg je mislila da zaista brine o njoj i koji je znao o njezinoj seksualnosti, propovijedao da je biti gay grijeh. Želim da ljudi znaju kako se osjećala kad je zajednica u koju je imala povjerenja i do kojih joj je bilo stalo, pljeskala i navijala kad je on to izjavio. Želim da znaju da su joj njezini nekršćanski prijatelji, ateisti ili Židovi dali tu Kristovu ljubav. No niti jedan od tih "kršćana" koje je poznavala cijeli život, nije nikada nazvao, poslao poruku ili pružio ruku prijateljstva samo zato jer je ova divna žena gay. I želim da znaju da čak i da mogu ne bih promijenila niti jednu, ni najmanju stvar u mojoj kćeri. Ona je jedna od najljubaznijih ljudi na planeti i ona je i dalje ovdje za sve ljude čak i za one koji su je odbacili.

________

Željela bih da uzmu vremena sa otvorenim srcem i umom da čitaju i educiraju se o tome što Biblija stvarno kaže o LGBT ljudima. Većina nas je bila prinuđena učiniti to kad su nam se outala naša djeca i znam da sam bila oduševljena s onim što sam naučila. Postoji tako mnogo straha od ove teme za mnoge ljude jer im se čini da bi to podiglo za njih i pitanja o nekim drugim područjima njihovog vjerovanja, a to može biti zastrašujuće. Iako ne idem više u crkvu i dalje imam vrlo bliski odnos s Bogom i volim ga duboko.

________

Želim da naši crkveni pastori i vođe budu svjesni da moto crkve koje kaže da je "Crkva mjesto gdje nitko nije sam" NIJE istina. Znam jer sam ih pokušala motivirati za razgovor o gay ljudima.

________

Želio bih pitati svakog kršćanina koji je napravio neinformiranu pretpostavku ili je spomenuo grubi i pretjerani stereotip: "Jesi li ikada upoznao nekoga tko je gay i kršćanin? Jesi li ikada pokušao razumjeti njihovu točku gledišta, njihovu bol i zaista saslušati njihovu priču?" Vjerujem da bi mnogi heteroseksualni kršćani promijenili gledanje na ljude sa istospolnom privlačnošću kada bi zaista uzeli vremena i slušali i upoznali i na kraju krajeva barem pokušali razumjeti. Toliko je puno nesporazuma i tako puno pretpostavki, jer crkva ne želi niti pričati o seksu općenito da se niti ne spominje istospolna privlačnost.

________

Mogu li oni samo povjerovati u priču osobe koja je drugačija od njih? Misle li da su te razlike došle zbog nedovoljne vjere ili nedovoljno ljubavi prema Bogu? Kako znaju da naša djeca ne čine dovoljno? Jesu li uopće spremni odustati od njihovih odnosa samo da bi hodali onim putem koji su odredili za našu djecu? Da li misle da Bog uživa u tome da od njih traži da ga vole, a u isto vrijeme da nikada nemaju partnera? Da li to znači da Bog ima sistem procjenjivanja?

________

Odgajati tinejdžera koji je gay je dovoljan izazov. Odgajati ga u maloj konzervativnoj sredini na jugu je ponekad nešto što rezultira izolacijom. Pozivam ljude da nas upoznaju kao ljude i obitelj. Mi smo iznenađujuće normalni.

________

Što god vjerovali, nemojte pod nikakvim uvjetima dijete koje se outalo natjerati da se osjeća krivim ili da misli loše o sebi, pogotovo ne ako ste roditelj tom djetetu. Ovo se ne događa roditelju. Trebalo je jako puno hrabrosti djetetu da se outa i oni se osjećaju sto puta gore nego se roditelj ikada može osjećati, barem u većini slučajeva. Samo pokažite ljubav i podršku. Ako se roditelji trebaju raspasti, učinite to s vašim prijateljima ili s nekom grupom podrške, nikada pred djetetom. Gay zajednica je kao i svaka druga. Želimo biti voljeni i prihvaćeni. Vrlo jednostavno.

________

Željela bih da moji crkveni pastori i vođe znaju da su izgubili moje povjerenje ali i dio njihovog kredibiliteta. Nisu bili u potpunosti iskreni o onome što najvjerojatnije znaju o značenju "stihova gađenja", o Sodomi i Gomori i o tome da to nije o gay muškarcima već o silovanjima te što koriste riječ homoseksualno umjesto riječi seksualni nemoral (o čemu bi svi muškarci, ako bi bili iskreni, morali priznati da su počinili preljub prema Isusovoj definiciji) itd.

________

Želim da znaju da moja prekrasna kćer voli Boga cijelim svojim srcem i govori svojim LGBT prijateljima snažnim glasom vjere, a svojim kršćanskim prijateljima sa sigurnošću mlade žene koja zna da je upravo onakva kakvu ju je Bog napravio da bude. Željela bih da to znaju zbog nje i proučavanje koje sam i sama napravila da bih razumjela one stihove u Bibliji i o čemu oni govore, a o čemu ne. Bog mi je dao službu da zovem na promjenu zajedno s drugim roditeljima LGBT  djece, da pokušamo donijeti cjelovitost, mir i radost u te obitelji kako bi mogli prihvatiti svoju djecu.

________

Želim zahvaliti onim pastorima koji se susreću iza zatvorenih vrata. Razumijem da ne žele da im obitelji prolaze kroz pakao zbog ove teme ali se isto tako molim da nađu načina da zaustave ovaj strah.

________

Još jedna stvar koja je bolna je kad nas ispravljaju/ukoravaju zato što podržavamo svoju djecu. Kažu nam da nam to govore u ljubavi i iz ljubavi. Dobro, moram priznati da se ljubav definitivno izgubila u prijevodu.

________

Željela bih da ljudi znaju da sam se, dok sam se molila da Bog promjeni mog sina, promijenila ja sama. Zahvalna sam za djelo koje je Bog započeo i koje i dalje radi u meni.

Kršćani, ovo su stvarni ljudi, obitelji od krvi i mesa s druge strane huškačkih propovijedi, komentara na blogu prepunih mržnje, bolnih ogovaranja, neslanih šala, šutnje pune izbjegavanja...

Ovo su kolateralne žrtve naše kršćanske teologije o seksualnosti. Ovo je ono što jedni kršćani rade svaki dan drugim kršćanima, navodno u ime ljubavi.

Ono što ćete napraviti s tim znanjem i s tim riječima, i kako ćete vi odabrati izraziti svoja uvjerenja u svjetlu toga, je između Vas i Isusa u kojeg tvrdite da vjerujete.

Molite se i koračajte oprezno.

Bog je svjedok.