Ako imam gay djecu…

Ako imam gay djecu…

(Četiri obećanja kršćanskog pastora i roditelja)
Napisao: John Pavlovitz

JUNE 25, 2015 / JOHNDPAV

Ponekad se pitam hoću li imati gay djecu.

Nisam siguran razmišljaju li drugi roditelji o tome, ali ja da, često.

Možda zato što sam okružen gay ljudima u obitelji i krugu prijatelja. Tako mi je određeno genima i plemenom (kolektivom).

Možda jer sam, kao studentski pastor, vidio i čuo zastrašujuće priče mladih gay kršćana koji pokušavaju biti dio crkve, kako onih koji su prihvatili svoju seksualnosti i onih koji još nisu.

Možda jer kao kršćanin stupam u kontakt s puno ljudi koji misle da je homoseksualnost najodvratnija pojava koju si mogu zamisliti i tu misao žele izraziti u svakoj mogućoj prilici.

Bez obzira koji je razlog, to je nešto o čemu često promišljam.

Kao pastor i roditelj želim nešto obećati, vama i svojoj djeci...

1) Ako imam gay djecu, to ću vam i reći.

Moja djeca neće biti najbolje čuvana obiteljska tajna.

Neću izbjegavati razgovor o njima s drugima. Neću govoriti u šiframa i nejasnim rječnikom. Neću pokušavati „zamagliti oči“ onima kojima je neugodno, koji se brzo naljute ili starijim ljudima „poštedjeti osjećaje“.

Odrastanje je ionako teško. K tome, većina LGBT djece biva izložena i osuđena na iznimnu patnju i osjećaj nelagode. Svoju djecu ne bih nepotrebno izlagao neugodnostima, samo kako bih olakšao večeru za dan zahvalnosti rođaku u trećem koljenu, koji ima neriješene probleme s ljutnjom.

Ako se moja djeca outaju (budu otvoreno gay), outat ćemo se kao obitelj.

2) Ako su mi djeca gay, molit ću za njih.

Neću moliti da postanu „normalni“. Živim dovoljno dugo da, ako su mi djeca gay, mogu znati da to je njihovo normalno.

Neću moliti da ih Bog izliječi, promjeni ili popravi. Molit ću Boga da ih zaštiti; od nerazumijevanja,  mržnje i nasilja kojima ih svijet zasipa, samo zbog onoga što jesu.

Molit ću Ga da ih obrani od onih koji ih preziru i žele im nauditi; koji ih proklinju slanjem i izlaganjem paklu, bez da ih sagledaju kao osobe. Molit ću da uživaju u životu; da se smiju, sanjaju, osjećaju i praštaju, da vole Boga i sve ljude.

Iznad svega, molit ću Boga da moja djeca ne dopuste da ih ne-Božansko ophođenje Njegove neupućene djece, zaustavi u traženju Njega.

3) Ako imam gay djecu, voljet ću ih.

Ne mislim na ograničenu, udaljenu, tolerantnu ljubav na sigurnoj udaljenosti. Bila bi to ekstravagantna, bezuvjetna ljubav otvorena srca koja se ne ispričava, vrsta ljubavi koja će ih posramiti u školskoj kantini poljupcima u javnosti.

Neću ih voljeti usprkos njihovoj seksualnosti, niti zbog nje. Voljet ću ih iz istih razloga zbog kojih ih već volim; jednostavno jer su slatki i smiješni i brižni i pametni i dragi i tvrdoglavi i nesavršeni i originalni i predivni... i moji.

Ako su mi djeca gay, sumnjati će možda u milijun stvari, vezanih uz njih i svijet oko njih, ali nikad neće morati sumnjati koliko je njihov tata lud za njima.

4) Ako imam gay djecu, najvjerojatnije imam gay djecu.

Ako će moja djeca biti gay, dakle, ona to već dobrim dijelom jesu. Bog ih je već stvorio, sastavio te stavio sjeme onoga što jesu u njih. Psalam 139 kaže da ih je „satkao u krilu majčinu“. Neizmjerno zamršeni dijelovi njih koji ih čine jedinstvenima, neponovljivim dušama, već su utkani u njihove stanice.

Zbog toga nadolazeći rok, vezan uz njihovu seksualnost, ne postoji; rok za koji se njihova majka i ja, u iščekivanju pripremamo. Ne vjerujem da će doći do nekog čarobnog isteka roka, do kojeg ona i ja trebamo nešto napraviti, reći ili moliti točno određene stvari kako bi oni postali heteroseksualni, da ih ne bismo zauvijek izgubili na drugoj strani.

Oni su danas jednostavno mlađa inačica onoga što će biti; a trenutno su baš genijalni.

Mnogi od vas će možda biti uvrijeđeni ovime, čega sam potpuno svjestan. Znam da bi to pogotovo mogao biti slučaj, ako ste osoba s isključivim teološkim stajalištima. Možda vas cijela ova tema uznemiruje.

Dok ovo čitate, možda preokrećete očima, cokćete, ili izvlačite poznate dijelove Svetog Pisma koje biste mi poslali. Možda molite za moje pokajanje ili se pripremate maknuti me s popisa prijatelja, otpisujete me s izlikama da sam grešnik, zao, pakleni heretik, ali s toliko uglađenosti i razumijevanja, koliko mogu podnijeti: Uopće me nije briga.

Ne radi se o vama. Ovo je puno veće od vas.

Ti nisi ta koju sam željno iščekivao devet mjeseci.

Ti nisi taj zbog koje sam jecao od sreće kada si rođena.

Ti nisi ta koju sam kupao, hranio i njišući uspavljivao kroz stotinu noćnih intimnih maženja.

Ti nisi onaj kojeg sam učio voziti bicikl, niti ti ljubio ozlijeđeno koljeno, niti te držao za drhtave ručice kada su ti šivali ozljedu.

Ti nisi ta čiju glavu volim  mirisati, onaj čije lice zasja kada u noći dođem kući, čiji smijeh je glazba za moju izmučenu dušu.

Ti mi ne daješ značenje i svrhu, tebe ne obožavam više nego što sam ikad pomislio da mogu obožavati bilo što.
Ti nisi ta koja će, nadam se biti uz mene, dok uzimam posljednje udisaje na ovom planetu, zahvalno, gledajući na proživljen život i podijeljena blaga, sa saznanjem da sam te dobro volio.

Ne znam kako ćete kao roditelj reagirati ako saznate da vam je dijete gay, ali moja molitva je da ćete promisliti.

Jednog dana, bez obzira na to kako gledate na svoju djecu ili kakav ste roditelj, trebat ćete biti sposobni reagirati u trenutku, prema uplašenom, izgubljenom djetetu u boli: onom čiji mir, identitet i prihvaćanje, čije srce i život mogu ovisiti o vama na način koji si niste mogli niti zamisliti... i trebat ćete nekako postupiti.

Ako taj dan ikada dođe za mene; ako mi se djeca ikada otvore u vezi svoje seksualnosti, ovo je otac koji želim biti.

*Napomena: Riječ „gay“ u ovom članku je korištena za širi spektar seksualnih preferenci i identiteta – LGBTQ. Iako shvaćam i poštujem posebnosti i razlike, riječ gay koristim da bih brže i lakše iskomunicirao kontekst cijele priče. Bio je to najjasniji način da razlučim ne-heteroseksualnog pojedinca u članku, koristeći uobičajen izraz koji će prosječan čitatelj shvatiti. Nadam se da je u mom pisanju jasno da je moje srce sa cijelom LGBTQ zajednicom.

Da, homoseksualnost je svakako izbor!

Da, homoseksualnost je svakako izbor!

napisao John Pavlovitz

Vrijeme je za ispovijed.

Svoj mojoj braći i sestrama kršćanima koji inzistiraju na tome da je homoseksualnost izbor, moram se slomiti i napokon priznati: slažem se s vama!

I ja vjerujem da to apsolutno jest izbor, samo ne na način na koji ste vi možda mislili.

Ali to i je u većini slučajeva u srži problema o kojem ovdje razmišljamo. Mislim da ove termine koristite previše opušteno bez da ste promislili o njima. Kad vrlo ležerno izjavite da homoseksualnost jest izbor, nisam sasvim siguran da u tom trenutku zaista znate što mislite pod „homoseksualnost“.

Kad ustanovite da je biti gay grijeh, ono što prečesto vi kršćani u stvari radite bez da ste toga svjesni,  je da reducirate sve LGBT ljude na seksualni akt, kao da samo to definira seksualnost.

Niječete bilo kakvu emocionalnu komponentu u njihovim životima, bilo kakav kapacitet za osjećanje prave ljubavi ili privrženosti prema nekome drugome.

To je ogromno pre-pojednostavljivanje. Vi ste etiketirali kompletnu, potpuno formiranu osobu jednostavno kao sudionika u seksualnom odnosu.

To je nešto što nikada ne biste napravili s heteroseksualnošću, a pogotovo ne s vašom osobnom seksualnošću, zato jer implicitno razumijete da je vaša seksualna orjentacija puno više od fizičkog akta. To je mnogo dublji dio vas od toga.

To je puno dublji dio od puke gimnastike i površne kompatibilnosti intimnih djelova.

Znate da u vašem vlastitom životu, fizički seksualni akt nije sveukupnost vaše seksualnosti. Ona se sastoji i od privrženosti, druženja i želje da voliš i budeš voljen. Ona se odnosi i na to tko te privlači i s kime imaš dojam da moraš biti.

U životu iz prve ruke iskusite ove stvari prije nego ste ikad pomislili na sex, a kamo li iskusili seksualni čin. To su trenuci kad po prvi puta počinjete prepoznavati svoj seksualni identitet, to se nekako ušulja k tebi i iznenadi te. Najčešće to ne uključuje neku unutarnju borbu, nikakvo unutarnje hrvanje sa samim sobom, u stvari nikakav svjesni izbor ne trebaš učiniti.

To nije bila odluka, bila je to spoznaja.

Sjećam se da smo se uvijek igrali lovice na školskom igralištu za vrijeme odmora dok sam išao u treći razred osnovne škole, najčešće dečki protiv cura. (One su sve, mislili smo, bile zarazne s nekom od „ženskih bakterija“ pa je trebalo izbjegavati dodir s njima da ne budeš zaražen.)

Jednog sunčanog popodneva djevojčica koja se zvala Lori trčala je za mnom po užarenom asfaltu. Nešto me pogodilo dok smo trčali bez daha kroz školsko dvorište. Odjednom sam shvatio da više niti ne želim tako žarko pobjeći od Lori. U stvari sam nekako i želio biti uhvaćen od nje.

U tom trenutku nije bilo nikakve odluke (osim odluke da počnem trčati puno sporije).

Nakon toga, u putovanju kroz nadolazeće tjedne, mjesece i godine bilo je puno otkrivanja ii spoznavanja - nikada ništa od toga nije bilo odluka.

Kršćani, ovo vam je poznato iz vaše vlastite priče o seksualnom identitetu i otkrivanju sebe, zar ne? Jednostavno ste osjećali, prirodno i nesvjesno, impulse koji su vam dolazili.

Odabir ste radili kad ste slijedili te impulse. Odabrali ste biti autentični i živjeti u skladu s onime gdje i kako vas je vodilo srce i um. Odabrali ste slagati se s istinom o tome kako volite. Alternativa vam nikada nije ni bila opcija.

Mnogi kršćani znaju reći da se gay osoba „bori sa svojom seksualnošću“, ali ovo je obično krivo. U naviše slučajeva, oni se bore i imaju teškoće s načinom na koji ih tretiraju kršćani zbog njihove seksualnosti. Oni se bore i imaju teškoće s time da izbjegnu osude, da se uspiju sačuvati od napasnika, bore se da uspiju ostati u vjerskim zajednicama u kojima su maltretirani i izbjegavani.

Njihov konflikt najčešće nije unutar njihove seksualnosti ili s Bogom već s ljudima Božjim.

Gotovo da je neoprezno tretirati gay zajednicu kao da ona odlučuje o svojoj orijentaciji. Ono što implicirate kad to radite je da su oni predodređeni da budu straight ali da svjesno odlučuju raditi u suprotnosti s time. Na taj način ih teretite za najdublju emocionalnu izdaju.

Vrijedi li ovaj način razmišljanja ako ga primjenite i na vaš vlastiti život?

To bi značilo da možete jednako lako biti gay kao i straight! Da bi mogli, uz dovoljno ulagivanja, sugestije i molitvene potpore odlučiti biti privučeni, željeti i biti uzbuđeni od osobe istog spola.

Ježite li se na tu pomisao? (Posebno vi, super muževni heteroseksualni kršćani?) Jeste li čak i uvrijeđeni kad vam predložim ovaj koncept?

Dobro! I trebate biti.

Nema nikakvog smisla i uvreda je vašem osobnom integritetu.

Jednostavno se protivi svakoj logici da vi, ja ili bilo tko drugi odlučuje na koji način radi njegovo srce.

Znam da se neki od vas muče s hipotetičnim pitanjem (jer me to pitate svaki dan): „Dakle, ako netko kaže da je prirodno za njega da bude pedofil, je li to isto u redu?“

Na vama je ako zaista želite uspoređivati dvoje odraslih koji svjesno i slobodno ulaze u vezu u kojoj doživljavaju obostranu privlačnost i ljubav u zajedništvu jedno s drugim, s jednom odraslom osobom koja vreba na djecu čisto zbog seksualnog zadovoljstva. Za mene je ova usporedba upravo smiješna i pokazuje zabrinjavajuću nebrigu za ljudskost i dostojanstvo LGBT osoba.

Isto vrijedi i za religiozne ljude koji imaju  naviku izjednačavanja LGBT zajednice s onima koji se osjećaju primorani ubiti ili ukrasti ili drogirati se. Razlog je sasvim jednostavan: Ove stvari donose destrukciju i štetne su.

Radi se o stvarima koje osoba želi, a te su stvari same po sebi štetne. (Bojim se da jednostavno odgovaranje: „Oni čine sebi štetu u Božjim očima“, neće ovu cijelu stvar zaustaviti. )

Bez obzira na mnoge kršćanske pokušaje koji tvrde drugačije, dvoje LGBT ljudi uključenih u predanu vezu punu ljubavi, ne uništavaju jedno drugo. Oni su, kao i u heteroseksualnoj vezi; ohrabreni, izazvani, obogaćeni i podržani jedno od drugog. (Ako meni ne vjerujete, pitajte njih.)

Ne možemo više ignorirati ovu kritičku razliku kada se nabacujemo s našim izjavama o gay zajednici. Vrijeme je da se mi koji se izjašnjavamo kao kršćani i heteroseksualne osobe, upitamo neka vrlo teška pitanja o tome što mi zaista mislimo kad kažemo da je homoseksualnost izbor i da je taj izbor grijeh.

Kada koristimo ove riječi na ovaj vrlo ograničeni i uzak način mi u isto vrijeme predpostavljamo da su naše vlastite sklonosti također izbor i to ne samo seksualne. Privlačnost, intimnost, druženje, romantika i ljubav su u našoj kontroli i prepravljivi, te ovisni o našoj odluci.

Mi također predpostavljamo da je svako naše vođenje ljubavi s nekim aktivnost koja je odvojena od ljubavi. Ako odaberemo taj način razmišljanja otvorili smo se za to da naša vlastita seksualnost bude svedena na sam čin seksualnog odnosa.

Nadalje, trebali bi pogledati u Bibliju s kojom se tako lako nabacuje na LGBT zajednicu i pitati se da li se zaista ta šaka tekstova odnosi na osobu koja u sebi nosi lijepu sklonost prema ljubavi i društvenosti ili se ti stihovi odnose na nekoga tko radi nešto s djelovima svoga tijela. Zapitati bi se mogli i to kako primjenjujemo te tekstove na osobu od krvi i mesa koja za sebe traži autentične odnose.

Na što su mislili Biblijski pisci kad su koristili riječ koja se prevodi kao homoseksualnost? (U vrijeme kad je taj tekst pisan riječ homoseksualno nije postojala, tako da je ovo ključno pitanje koje se treba postaviti i na koje se treba potruditi odgovoriti.)

To je vrlo važan razgovor i značenje riječi je važno. Zbog toga se trebamo otarasiti onih riječi koje nam ne koriste.

Ne postoji ono što nazivamo „ heteroseksualni stil života“, isto kao što ne postoji ni „homoseksualni stil života“. Ti izrazi nemaju pravo značenje niti vrijednost. Oni ne svjedoče nikakvu istinu o nikome od nas. Oni ne služe ničemu osim da ponize ljude i da ih uvrijede, a isto tako da izbjegnu dijalog koji bi se vodio u poštovanju.

Ove bi riječi trebali izbaciti i možda se umjesto toga usuditi pitati neka teža pitanja o tome kako su ljubav i privrženost i intimnost i seks povezani u svima nama.

Kao straight osobe, ne možemo zahtjevati da budemo nacrtani s velikom preciznošću dok u isto vrijeme od LGBT zajednice činimo karikature. Oni imaju srca iste veličine kao i mi. Njihove su priče ispunjene s istim nijansama i kompleksnošću koje vidimo i našim pričama.

Da, LGBT ljudi definitivno biraju.

Oni biraju biti najiskrenija, autentična verzija sebe. Oni biraju biti vođeni svojim srcem bez filtera, isto kao i mi; i ti i ja.  Oni odlučuju popustiti pred stvarima koje u svim našim životima nikada ne mogu biti birane.

Jedini relevantni izbor za straight kršćane je hoćemo li ili ne tretirati LGBT zajednicu kao potpuno kompleksna, inteligentna, emocionalno slojevita ljudska bića i hoćemo li ili ne biti spremni preispitati svoje osobne stavove kao i naša teologiju.

Izbor je naš.

p. Danny Cortez - Zašto sam promijenio mišljenje o homoseksualnosti

Pogledajte i poslušajte putovanje Baptističkog pastora koji je htio razumjeti negativni utjecaj svojeg razmišljanja o homoseksualnosti na LGBT kršćane.

John Pavlovitz - Krik u vjetar: riječi iz srca kršćanskih majki koje imaju LGBT djecu

John Pavlovitz - 

Krik u vjetar: riječi iz srca kršćanskih majki koje imaju LGBT djecu

Prije pet mjeseci sjeo sam jedne tihe srijede ujutro kako bih napisao jedan tekst za blog, dijeleći sa čitateljima kako bih reagirao kad bih doznao da su moja djeca gay. Moja je nada bila da ću možda uspjeti humanizirati jedno pitanje koje su moja subraća kršćani dehumanizirali, koristeći istovjetnost ljubavi za naše obitelji kao početnu točku.

Nisam mogao ni zamisliti kamo će me tih tisuću i sto riječi odvesti, i doslovno i figurativno, od tada. Odvele su me u domove i iPhonove miliona ljudi svugdje u svijetu i to u roku od nekoliko tjedana... U kafiće gdje sam sjedio preko puta južno baptističkih pastora i razgovarao s njima, na gay kršćansku konferenciju, u dnevne boravke lokalnih obitelji i na svakakva mjesta. Ova su mjesta bila možda različita, ali su u isto vrijeme i jednako sveti dijelovi tla.

Ovaj su me tjedan te riječi odvele na najsvetije mjesto do sada: na privatnu internetsku stranicu za nekoliko stotina kršćanskih mama LGBT djece. Svaki se dan one susreću virtualno, da bi podijelile jedinstveno i teško putovanje. Bio sam tamo kao privremeni gost da budem uz njih, da odgovaram na pitanja i da ih ohrabrim na bilo koji način na koji mogu. Tijekom ta tri dana sa ovim nevjerojatnim ženama, bio sam neizmjerno dirnut njihovom iskrenošću,  njihovom ranjivošću, njihovom pažnjom, njihovom snagom i najviše od svega njihovom dubokom i trajnom vjerom. Bilo je to inspirativno i ispunilo me poniznošću.

Pomislio sam da ću radije pustiti njihove riječi da kažu "stvari koje trebaju biti rečene" nego da pišem u njihovo ime. Znajući da su sigurne i da mogu pričati iskreno i anonimno, upitao sam ovo jednostavno pitanje: "Što biste voljele da kršćani i crkvene vođe znaju o vama, vašoj djeci i vašoj obitelji?“

Ovo su njihovi odgovori:

Trebaju znati da, od kad mi se kćer outala nisam nikada bila tako jaka u vjeri, nisam nikada toliko proučavala Bibliju, nisam nikada bila tako bliska Bogu na svaki drugi način, ali u isto vrijeme se nikada nisam osjećala tako otuđeno i distancirano od moje braće i sestara u crkvi.  Moji su komentari bili odbačeni, moja odsutnost ignorirana, a "amen" je u crkvi postao glasniji i mnogo češći kada god bi se izrekao neki komentar protiv homoseksualnosti. Treba mi podrška moje crkve bez sve te negativnosti.

________

Moj sin ima ljubazno, nježno srce i veliki smisao za pravdu i moral. On voli ljude sa strpljivošću i sa svim osobinama iz poznatog odjeljka o ljubavi u Korinćana. On ima toliko mnogo za pružiti svijetu i ima strasti za učiniti ga boljim mjestom za druge. Kao dijete koje je odgojeno u crkvi i kao netko tko je dao svoj život Kristu odbijao je priznati da je gay cijeli svoj život i to ga je gotovo ubilo, doslovno govoreći... To je neodvojiv dio onoga što on jest. On će ili živjeti kao gay muškarac ili umrijeti. U tome nema nikakvog odabira. Biti gay nije izbor koji bi itko napravio. To je sporo i bolno prihvaćanje realnosti za koju bi volio da nije istinita.

________

Voljela bih da ljudi shvate da moj dvadeset trogodišnji sin nije slomljen ili bolestan. Njega ne treba popravljati niti iscjeljivati. On voli Gospodina cijelim svojim srcem. On nije odlučio biti gay. Nije definiran tom riječi ili sa svojom orijentacijom.  On je čovjek koji živi i diše i koji osjeća iste stvari koje osjećaju heteroseksualni ljudi. On je čovjek koji voli ljude, on je pažljiv, obziran, zabavan i pametan. Ne zaslužuje da bude izrugivan, da ga mrze, napadaju ili zlostavljaju zato što je ono što je, a to ne zaslužuje niti jedna LGBT osoba.

________

Željela bih da znaju da iako stavljam svoj odnos s Gospodinom iznad svega, svoju obitelj stavljam ispred crkve, pa me nemojte tjerati da odabirem. Moji sinovi  su isti oni ljudi  koje ste promatrali dok su  rasli pa se prestanite praviti kao da oni ne postoje, sada kad znate da su gay. Pitam se jesu li izgubili i minutu sna brinući o onima koji su uništeni i povrijeđeni od strane crkve koja ne prihvaća LGBT ljude, toliko povrijeđeni da u tajnosti planiraju svoju smrt? Osjećaju li uopće ikakvu odgovornost u ovome? Imaju li LGBT životi ikakve vrijednosti za njih? Kada vizualiziraju život Kristov i kad pogledaju na ovaj problem u svjetlu križa kako im to onda ima smisla?

________

Predočujem si konkretne kršćanske prijatelje koji su na ljubaznoj distanci nakon godina bliskog prijateljstva. Nemam dojam da imam dozvolu reći našu priču iskreno, ali kad bih rekla onda bi to ovako zvučalo....

Želim da znaju da zaista želim proslaviti Boga svojim životom kao i do sada, da uzimam Bibliju vrlo vrlo ozbiljno, da se brinem da se nešto ne "iskrivi u nauku" kao i oni. Želim da znaju da moj sin sebe voli ponovno, nakon godina unutarnjeg nemira koji mi nismo ni zapažali, da je moja podrška za LGBT ljude rezultat moje vjere, a ne rezultat napuštanja vjere. Željela bih da znaju da su protekle godine bile zaista teške za nas, no ne zbog toga što smo shvatili da je naš sin gay.

________

Kada smo shvatili kako je uobičajeno za gay djecu u kršćanskim obiteljima da vjeruju da ih Bog ne prihvaća ili da će ih njihova vlastita obitelj odbaciti. Da nema načina da će sve to na neki način za njih dobro završiti. Kad smo shvatili koliko ih pati od ozbiljne depresije i anksioznosti, da se režu, da razmišljaju o samoubojstvu. Mislili smo da će ljudi u našoj crkvi brinuti koliko smo se i mi zabrinuli.

Naši su crkveni prijatelji na kraju krajeva ljubeći, vjerni, pažljivi i suosjećajni ljudi. Osjećali smo se sigurni u tome da će oni vidjeti ono što i mi vidimo, da će početi brinuti i u konačnici barem započeti pitati neka teška pitanja o tome što crkva o ovoj temi poručuje. Na kraju se to nije dogodilo, uopće....

Bili smo prestravljeni i još uvijek se svaki dan borimo s time da u tome vidimo neki smisao. Ne znamo što bi s njihovom tišinom sada kad smo napustili našu crkvu, tako da nam se čini da su doživjeli olakšanje kad smo otišli i da nas sada mogu otpisati kao heretike. Nemamo više baš puno lokalnih prijatelja. Zbunjeni smo s time kako su prijateljstva iz crkve toliko više uvjetovana nego ona prijateljstva koja su među susjedima ili ljudima s kojima smo studirali. Nismo sigurni hoćemo li ikada više vjerovati nekoj crkvenoj zajednici. To je ono zašto nam je posljednjih nekoliko godina bilo jako teško.

Ali isto tako želim da znaju kako bih rado da možemo zajedno tražiti Božju volju u ovome, priznajući da nitko od nas nema odgovore, prihvaćajući snažne osjećaje koje svi zajedno možemo staviti na stol, shvaćajući da ćemo završiti ne slažući se. Želim da znaju da mi nedostaju i da se nadam da ćemo jednoga dana biti ponovno u stanju dijeliti naše živote.

________

Željela bih im reći kako nemaju pojma koliko boli nanose njihove riječi. Moraju znati da nemaju pojma kroz što mi sve prolazimo. Oni moraju znati, barem što se tiče transrodnih osoba, o visokoj stopi samoubojstava, o činjenici da vrlo često jedini posao koji oni mogu dobiti jest u seks industriji, a čak i jednostavno korištenje toaleta može dovesti do toga da budu istučeni.

________

Želim da ljudi znaju da moja djeca nisu gay jer su bili zlostavljani na niti jedan način ili zato jer sam ja bila previše zapovjednička ili zato jer ih je moj suprug zanemarivao i/ili nije bio dovoljno muškarac u svojoj očinskoj ulozi.  Želim da ljudi znaju da moja gay djeca ne vjeruju laži o sebi, to da su gay, već pokušavaju živjeti istinu u onome što jesu.

Želimo samo da znaju da smo mi roditelji koji odgajaju dva sina od kojih je stariji gay. Mi smo normalni ljudi, stvarno. Imamo sve one izazove koje ima bilo koja druga obitelj sa dva roditelja koji su zaposleni. Mi nismo neki čudaci ili  gubavci. Moje se dijete neće očešati o tvoje dijete i time ga zaraziti. Nemamo uši! E da, nemojte diskriminirati onoga brata koji nije gay. Mi smo životi. Mi smo važni. Mislim da bi se mogli složiti u tome da to nije odabir. Možete pitati bilo koga od nas i znakovi su bili vidljivi u ranim godinama. Možemo zadržati svoju vjeru i istovremeno voljeti svoje dijete. Nekima od nas nedostaje zajedništvo crkve. Molim vas poželite nam dobrodošlicu. Izbacite riječ "ali" iz svog rječnika. Ostavite osuđivanje kod ulaznih vrata i budite umjesto toga milosrdni.

________

Voljela bih da znaju da, kad me pokušavaju utješiti i učiniti da se bolje osjećam riječima "svi imamo grijeh kojeg se teško riješiti", iako se općenito slažem s tom izjavom, u isto vrijeme biti gay za našu djecu ne spada u tu istu kategoriju.

________

Moraju znati da nam treba ljubav i podrška, ne samo Biblijski stihovi i ne da nam netko kaže "počni čitati Bibliju, a ne znanstvene tekstove." Jedna moja sestra je rekla ovu rečenicu drugoj vezano za trans pitanja. Trebali bi pokušati hodati u našim cipelama kad odbijaju koristiti osobnu zamjenicu koju je naša kćerka odabrala. Nisu čuli razgovore u kojima je izrazila koliko joj je bolno bilo kada je bila zvana svojim osobnim imenom, toliko bolno da je htjela umrijeti. Oni ne razumiju rodnu disforiju. Nisu čuli svoje dijete kako kaže da bi si najradije odsjeklo genitalije. Ne, oni jednostavno kažu da je nešto psihički krivo s njome. Ona je ovo jednostavno odabrala. Da li oni stvarno i iskreno misle da bi itko ovo odabrao.

________

Za mene to nije o tome što bih ja voljela da crkva zna, više o tome koja "znanja" bi crkva trebala zaboraviti. Želim da se kršćani postavljaju teška pitanja: Kako smo mi to „spašeni“? Što je to spasenje? Što je to evanđelje? Evanđelje znači "radosna vijest"... Što je ta radosna vijest? Crkva nam kaže da kršćanstvo ne znači slijediti pravila, ali "gay pitanje" kaže da je to blef. Crkva kaže da nas Bog bezuvjetno voli, ali ni sama u to ne vjeruje. Kako ja mislim, naša vjerovanja o paklu, kazni, sudu su osnovni problem. Činjenica da crkva ne može uznapredovati od pravila "ne istom spolu", to upravo i potvrđuje...

________

Prva stvar koju nam je naš, tada petnaestogodišnji, sin rekao kada nam se outao je: "Ne želim biti to neko čudno dijete. Ne želim biti to čudno dijete na sastancima mladih, onaj čudni rođak ili ono čudno dijete u školi. Ja nisam po ničemu različit. Samo želim biti ja." To je odjeknulo u meni. Nije se promijenio od onog prekrasnog dečka punog ljubavi kakav je oduvijek bio. Stav o njemu je ono što se promijenilo.

________

Želim da znaju da tišinu osjećam kao odbacivanje.

________

Ja sam žena udata za predivnu ženu i imamo dvoje predivne djece. Moja žena i ja nismo intrinzično neuređene. Naš odnos nije manje vrijedan. U stvari, odnos koji imamo pomaže nam da budemo bolje kao ljudi, zdravije.... Naš nas odnos vodi bliže Bogu.

Nismo promiskuitetne ili požudne. U stvari smo monogamne. Mi smo se predale jedna drugoj i mičemo se od svega onoga što bi moglo naštetiti našem odnosu. Nismo jedan korak dalje od pedofilije ili incesta. U stvari, moja žena i ja smo radile na zaštiti dječjih prava i u centrima za pomoć ženama kako bismo pomogle stati na kraj tim jadnim stvarima. Mi nismo jedan korak udaljene od bestijalnosti. U stvari niti jedna od nas dvije ne podnosi ni kad nam mačka spava na nogama kad smo u krevetu.

Naš brak nije neprirodan. U stvari, naš brak predstavlja našu vrlo prirodnu ljubav jedna za drugu. Vidimo naš brak kao ravnopravno partnerstvo i trajnu vezu. Borile smo se za naš brak. Namjeravamo ga podržati i poštovati.

Naša obitelj nije falsifikat. U stvari, svoju smo djecu imale planski . Daleko prije nego su začeta, voljele smo ih i sanjale smo o tome da im damo najbolji mogući život. Nikada ne bismo povrijedile svoju djecu. U stvari, mi smo stalno oko njih ne bi li ih očuvale sigurnima od kućnih ozljeda, zlobnih stranaca, netrpeljivosti i svake druge stvari koja brine i izluđuje um jednog odgovornog roditelja.

Naša djeca ne pate zato jer imaju dvije mame. U stvari smo vrlo komplementarne individue. Svaka od nas donosi različite kvalitete i vještine za stol. Planinarenje, pecanje, pečenje kolača, kreativnost, istraživanje, učenje - između nas dvije, dati ćemo djeci vrlo zaokruženo iskustvo djetinjstva.

Ne prijetimo ničijem braku ili obitelji. U stvari, kad vidimo da neki par prolazi kroz probleme, činimo sve što možemo da im ponudimo pomoć i govorimo u prilog podrške njihovog braka.

Što bih voljela da crkva zna? Lista je zaista dugačka ali mi se to čini kao vikanje u vjetar.

Ono što želim razumjeti je zašto tolike crkve nastavljaju ciljati i napadati istospolne brakove i obitelji istospolnih parova.  To ne sprječava ljude da se zaljube, da se ožene ili da imaju obitelj. Naprotiv, to donosi pustoš i uništava psihu LGBT zajednice, sprječava nas da budemo u potpunosti integrirani u društvo, a isto tako i udaljava ljude od Boga.

Ali moja najveća zabrinutost odnedavno je: Što da mi, za Boga miloga, kažemo svojoj djeci o crkvi?

________

Otklonite riječ gadost iz svog vokabulara. Riječi bole.

_______

Moraju znati da se vrlo često nađemo u situacijama koje nismo mogli ni zamisliti (sud, kod doktora, mentalne bolnice) zbog posljedica onoga kako se naša djeca pokušavaju nositi s boli i sa strahom da budu ono što zaista jesu. Jer u prošlosti smo vjerovali jako različito i propovijedali smo im te stvari dok nismo ni znali o njihovoj seksualnosti, pa nosimo krivnju za nenamjernu bol koju smo nanijeli.

________

Želim da crkva zna da mi je trebao netko tko dijeli ista vjerska uvjerenja, tko bi mi rekao da je u redu da prihvatim svog sina i da smo važni crkvi. Umjesto toga, moja cijela obitelj je sada van crkve, kojoj smo služili i koju smo dvadeset godina zvali domom, zbog odvojenja i otuđenja.

________

Željela bih da znaju da kršćani i kršćanske zajednice povrjeđuju LGBT osobe. Kao mamu gay sina te stvari bole i mene.

Boli me kad čujem da kršćani kažu i rade stvari koje čine da se LGBT ljudi osjećaju manje vrijednima, slomljenima i netko tko je druga klasa ljudi.

Uništava me kad čujem da su LGBT kršćani koji ne vjeruju da Pismo osuđuje monogamnu istospolnu vezu isključeni iz članstava i/ili službi u lokalnim crkvama. Boli me kada čitam o istospolnim parovima koji svoje, inače radosne planove, moraju provesti ispitujući pekare, cvjećare i vlasnike cateringa hoće li im za njihovo vjenčanje biti dostupne njihove usluge.

Rastužuje me kad čujem da su obitelji prestale ići u crkve jer nisu više osjećale kako je to siguran prostor za njihovu LGBT djecu, što bi često uvjetovalo da se ta djeca osjećaju depresivno, beznadno i da čak imaju i suicidne misli. To je preplavljujuće kad se jedna LGBT osoba ubije jer joj je to lakše nego živjeti sa sramom, potlačenošću i marginalizacijom koju su im nanijeli u njihovim kršćanskim zajednicama u njihovim kršćanskim obiteljima, njihovi kršćanski vršnjaci u njihovim kršćanskim školama.

Boli me i ljuti kada netko posumnja da je sigurno netko napravio nešto loše kad je njihovo dijete LGBT?

Kad stojim pred Bogom zajedno s ostalim kršćanima pitam se što oni misle da Bog vidi?

Što oni misle da bi On nazvao pravednim, ljubećim, darežljivim, blagim  gostoljubivim?

Za koga misle da bi bio dobar primjer njegove ljubavi i milosrđa?

________

Da sam imala nekoga u vjerskoj zajednici tko bi mi prije nekoliko godina rekao :"U redu je, voli svoju djecu. Nemoj ih pokušati mijenjati. Nemoj da se osjećaju bezvrijedno. Oni su ovdje prihvaćeni i dobrodošli." Joj! Koja bi mi to pomoć bila, umjesto da su moju djecu odbacili, a sve nas naveli da napustimo crkvu. Sada nemam više želju biti uključena u ikakvu organiziranu religiju ali i dalje vjerujem i dalje imam vjeru. Moja " crkva" su ljudi kojima sam u stanju pomoći, ljudi koje volim ( posebno LGBT zajednicu), donacije koje dajem kako bi organizacije i pojedinci mogli pomagati onima u potrebi. Život je mogao biti toliko različit za toliko mnogo nas da su crkve pokazivale više prihvaćanja i ljubavi.

________

Željela bih da pročitaju knjigu koju im dajem. Nemoj je sakriti u ladicu ili je staviti na policu da skuplja prašinu. Pročitaj je jer sam jako dobro mislila o tebi kad sam ti ju kupila i darovala, nadala sam se da brineš, trebala sam malo razumijevanja, trebam malo truda da otvoriš svoje srce, makar samo malo....

________

Željeli bismo da ljudi znaju da mi volimo svog unuka uvijek i zauvijek. On je izašao iz ormara, kako oni to kažu i mi nismo postiđeni njime. Bol koju je osjećao i još uvijek osjeća od toga da je bio proganjan u ovom malom gradu i dalje na njega utječe. To što je on transspolna osoba je jako različito od toga da je gay i još uvijek se borim s tom mišlju da on želi postati žena. Ja nisam tamo negdje na barikadama boreći se za gay prava, ali se iskreno molim i tražim Božji odgovor i vodstvo u ovome. Ali suosjećam s boli koju ovi ljudi osjećaju, kada im se kaže da ne mogu biti kršćani ili dio crkve. Ovo je bila jedna od najtežih stvari s kojima sam se morala suočiti u životu.

________

Željela bih da znaju da se moja dragocjena kćer mučila i plakala godinama moleći da se promjeni i kako se skoro ubila zbog posramljujućih poruka koje su joj bile upućene od strane njezinih "kršćanskih" prijatelja  kada je podijelila svoju tajnu s njima. Želim da znaju kako se osjećala kada je pastor za kojeg je mislila da zaista brine o njoj i koji je znao o njezinoj seksualnosti, propovijedao da je biti gay grijeh. Želim da ljudi znaju kako se osjećala kad je zajednica u koju je imala povjerenja i do kojih joj je bilo stalo, pljeskala i navijala kad je on to izjavio. Želim da znaju da su joj njezini nekršćanski prijatelji, ateisti ili Židovi dali tu Kristovu ljubav. No niti jedan od tih "kršćana" koje je poznavala cijeli život, nije nikada nazvao, poslao poruku ili pružio ruku prijateljstva samo zato jer je ova divna žena gay. I želim da znaju da čak i da mogu ne bih promijenila niti jednu, ni najmanju stvar u mojoj kćeri. Ona je jedna od najljubaznijih ljudi na planeti i ona je i dalje ovdje za sve ljude čak i za one koji su je odbacili.

________

Željela bih da uzmu vremena sa otvorenim srcem i umom da čitaju i educiraju se o tome što Biblija stvarno kaže o LGBT ljudima. Većina nas je bila prinuđena učiniti to kad su nam se outala naša djeca i znam da sam bila oduševljena s onim što sam naučila. Postoji tako mnogo straha od ove teme za mnoge ljude jer im se čini da bi to podiglo za njih i pitanja o nekim drugim područjima njihovog vjerovanja, a to može biti zastrašujuće. Iako ne idem više u crkvu i dalje imam vrlo bliski odnos s Bogom i volim ga duboko.

________

Želim da naši crkveni pastori i vođe budu svjesni da moto crkve koje kaže da je "Crkva mjesto gdje nitko nije sam" NIJE istina. Znam jer sam ih pokušala motivirati za razgovor o gay ljudima.

________

Želio bih pitati svakog kršćanina koji je napravio neinformiranu pretpostavku ili je spomenuo grubi i pretjerani stereotip: "Jesi li ikada upoznao nekoga tko je gay i kršćanin? Jesi li ikada pokušao razumjeti njihovu točku gledišta, njihovu bol i zaista saslušati njihovu priču?" Vjerujem da bi mnogi heteroseksualni kršćani promijenili gledanje na ljude sa istospolnom privlačnošću kada bi zaista uzeli vremena i slušali i upoznali i na kraju krajeva barem pokušali razumjeti. Toliko je puno nesporazuma i tako puno pretpostavki, jer crkva ne želi niti pričati o seksu općenito da se niti ne spominje istospolna privlačnost.

________

Mogu li oni samo povjerovati u priču osobe koja je drugačija od njih? Misle li da su te razlike došle zbog nedovoljne vjere ili nedovoljno ljubavi prema Bogu? Kako znaju da naša djeca ne čine dovoljno? Jesu li uopće spremni odustati od njihovih odnosa samo da bi hodali onim putem koji su odredili za našu djecu? Da li misle da Bog uživa u tome da od njih traži da ga vole, a u isto vrijeme da nikada nemaju partnera? Da li to znači da Bog ima sistem procjenjivanja?

________

Odgajati tinejdžera koji je gay je dovoljan izazov. Odgajati ga u maloj konzervativnoj sredini na jugu je ponekad nešto što rezultira izolacijom. Pozivam ljude da nas upoznaju kao ljude i obitelj. Mi smo iznenađujuće normalni.

________

Što god vjerovali, nemojte pod nikakvim uvjetima dijete koje se outalo natjerati da se osjeća krivim ili da misli loše o sebi, pogotovo ne ako ste roditelj tom djetetu. Ovo se ne događa roditelju. Trebalo je jako puno hrabrosti djetetu da se outa i oni se osjećaju sto puta gore nego se roditelj ikada može osjećati, barem u većini slučajeva. Samo pokažite ljubav i podršku. Ako se roditelji trebaju raspasti, učinite to s vašim prijateljima ili s nekom grupom podrške, nikada pred djetetom. Gay zajednica je kao i svaka druga. Želimo biti voljeni i prihvaćeni. Vrlo jednostavno.

________

Željela bih da moji crkveni pastori i vođe znaju da su izgubili moje povjerenje ali i dio njihovog kredibiliteta. Nisu bili u potpunosti iskreni o onome što najvjerojatnije znaju o značenju "stihova gađenja", o Sodomi i Gomori i o tome da to nije o gay muškarcima već o silovanjima te što koriste riječ homoseksualno umjesto riječi seksualni nemoral (o čemu bi svi muškarci, ako bi bili iskreni, morali priznati da su počinili preljub prema Isusovoj definiciji) itd.

________

Želim da znaju da moja prekrasna kćer voli Boga cijelim svojim srcem i govori svojim LGBT prijateljima snažnim glasom vjere, a svojim kršćanskim prijateljima sa sigurnošću mlade žene koja zna da je upravo onakva kakvu ju je Bog napravio da bude. Željela bih da to znaju zbog nje i proučavanje koje sam i sama napravila da bih razumjela one stihove u Bibliji i o čemu oni govore, a o čemu ne. Bog mi je dao službu da zovem na promjenu zajedno s drugim roditeljima LGBT  djece, da pokušamo donijeti cjelovitost, mir i radost u te obitelji kako bi mogli prihvatiti svoju djecu.

________

Želim zahvaliti onim pastorima koji se susreću iza zatvorenih vrata. Razumijem da ne žele da im obitelji prolaze kroz pakao zbog ove teme ali se isto tako molim da nađu načina da zaustave ovaj strah.

________

Još jedna stvar koja je bolna je kad nas ispravljaju/ukoravaju zato što podržavamo svoju djecu. Kažu nam da nam to govore u ljubavi i iz ljubavi. Dobro, moram priznati da se ljubav definitivno izgubila u prijevodu.

________

Željela bih da ljudi znaju da sam se, dok sam se molila da Bog promjeni mog sina, promijenila ja sama. Zahvalna sam za djelo koje je Bog započeo i koje i dalje radi u meni.

Kršćani, ovo su stvarni ljudi, obitelji od krvi i mesa s druge strane huškačkih propovijedi, komentara na blogu prepunih mržnje, bolnih ogovaranja, neslanih šala, šutnje pune izbjegavanja...

Ovo su kolateralne žrtve naše kršćanske teologije o seksualnosti. Ovo je ono što jedni kršćani rade svaki dan drugim kršćanima, navodno u ime ljubavi.

Ono što ćete napraviti s tim znanjem i s tim riječima, i kako ćete vi odabrati izraziti svoja uvjerenja u svjetlu toga, je između Vas i Isusa u kojeg tvrdite da vjerujete.

Molite se i koračajte oprezno.

Bog je svjedok.