Iskrivljena ljubav:
Cijena naše kršćanske teologije za LGBT zajednicu
autor: John Pavlovitz
Ljubav
ne izgleda uvijek kao ljubav.
Objavivši
tekst na blogu (Kada bih imao gay djecu – Četiri
obećanja od kršćanskog pastora-roditelja) prije dva tjedna, bio sam spreman
na to da će neki ljudi aplaudirati, a neki osuditi.To se dogodi svaki put kad
javno izreknemo neko svoje mišljenje. Bio sam potpuno spreman za valove, kako
podrške tako i neprijateljstva, koji prate svaku naprednu misao o ičemu,
osobito o tako kontroverznoj temi kao što je seksualnost.
Ono na
što nikako nisam bio spreman bilo je doslovno na stotine ljudi koji su mi
osobno prilazili zahvaljujući mi na donošenju barem tračka nade i ozdravljenja
njihovim obiteljima. Roditelji, djeca, braća, sestre, mladi i odrasli
povjeravali su mi se (neki i po prvi puta ikada), govoreći o boli, bullingu i
izbjegavanju koje su doživljavali u crkvama: od pastora i od članova crkve, od
navodnih sljedbenika Isusovih.
Veliki
broj osoba sa svih strana svijeta podijelio ja sa mnom svoje razarajuće priče o
isključenjima i izolaciji, vlastitim neodgovorenim molitvama da se promijene,
destruktivnim terapijama promjene kojima su bili podvrgnuti, opetovanim
pokušajima samoubojstva, o činjenici da su bili aktivno ili pasivno odvučeni od
vjere, od ljudi vjere.
Crkvo,
ovo je realnost naše teologije o homoseksualnosti.
Ovo je cijena naše religije za LGBT zajednicu.
Točnije, ovo je cijena naše religije za LGBT ljudska
bića. Ovo je bolna kolateralna šteta kad vidimo principe, a ignoriramo ljude,
kada im odbijemo dati dostojanstvo koje im pripada.
Izgleda da ljubav zaista boli, stvarno jako boli.
Uobičajena obrana koju sam u proteklih 14 dana čuo od
kršćana koji vjeruju da je biti gay i odluka i grijeh, bila je varijacija
navodno dobronamjernog «Pa, mi samo volimo ljude tako što smo iskreni s njima,
tako što im dajemo istinu. Govoriti istinu ljudima je voljeti ih.»
Stvarno?
Istinu?
Jeste li sigurni da želite istinu?
(Sada bih
tako volio da mogu citirati Jack Nicholsona ovdje.)
Imam zakrčeni, natrpani inbox «istine» za tebe, ako si
zainteresirana čitati, Crkvo!
Pun je odvratnih vulgarnosti, pun prezira, okrutnih šala,
fizičkog nasilja, prestravljenosti. Napunjen je zlostavljanjem na školskim
hodnicima, batinanjem na gradskim ulicama, izbjegavanje ljudi iz
crkave,uznemiravanjem na poslu,
brutalnim samoozljeđivanjem i svim mogućim vrstama opetovanog osobnog
terorizma.
To svakako ne liči na ljubav slatkoj dvanaestogodišnjoj
djevojčici u vašoj crkvi koja je u propovjedima i osobno čula kako je gnusoba,
kako ju je i Bog već prezreo.
To svakako ne izgleda kao ljubav očajnim roditeljima koji
su našli svog sina obješenog jer su mu kolege sa vjeronauka potvrdili ono što
je i sam znao: bolje mrtav nego gay.
To svakako ne izgleda kao ljubav predanoj učiteljici
vjeronauka koja je izgubila posao samo zbog toga s kime je u vezi.
To svakako ne izgleda kao ljubav šezdesetogodišnjem
muškarca koji je cijeli život molio da ga Bog sredi i popravi; Boga koji je to
odbio učiniti, da bi on ostao odbačen od svoje obitelji u vjeri.
To svakako ne izgleda kao ljubav za gay par kojima je
glava razbijena od navodnih «kršćana»,
za njih stranaca, jer su zajedno hodali ulicom.
To svakako ne izgleda kao ljubav za roditelje transrodnog
srednjoškolca koji nikako ne mogu naći crkvu koja bi ih prihvatila i uključila.
A mogu slobodno reći da vjerujem
kako to ni Isusu ne izgleda kao ljubav.
Pravi problem s toliko puno kršćanske teologije u odnosu
na LGBT zajednicu je što ona dobro funkionira iz daleka, dok netko puca
Biblijske citate ili religiozne fraze. Često se sve to raspada za te osobe kad
pokušaju prevesti svo to znanje u realne ljudske živote i u autentične, brižne
odnose.
Kad imate hrabrosti i pristojnosti i suosjećanja da izmigoljite
iza kompjuterskih tipkovnica i plazma ekrana, od telefonskih poziva u radijske
emisije i vikanja preko megafona pa se nađete stojeći licem u lice s predivnim,
povrijeđenim,prestrašenim ljudima s konkretnim pričama, tek tada možete
shvatiti da je nešto krivo u tome svemu.
Nešto je jako slomljeno.
Tako ne bi trebala izgledati Isusova
ljubav.
Isusova ljubav, čak i kad dolazi s nekim teškim riječima,
nekako uvijek izgleda kao ljubav i imamo osjećaj da je to ljubav. Ljudi su bili
viđeni. Bili su saslušani. Bili su dotaknuti. Otišli bi osjećajući se
dostojanstvenije nego kad bi došli. Nisam siguran da LGBT osobe mogu reći isto
ovo s obzirom na njihove susrete s većinom kršćana.
Mogu li
to reći o tebi?
Tako
mnogo vjernika želi cijelu ovu temu svesti na temu grijeha, o teologiji
homoseksualnosti koju tvrde da brane, ali zapravo nije tako. Neovisno o tome
gdje stojiš teološki kao kršćanin, ovdje se radi o tretiranju svih ljudi kao da
su stvoreni od Boga po slici Božjoj. Isus je zapovijedio da
ljubimo Boga i jedni druge tako kako bi mi voljeli biti voljeni!
I to je također teologija!
U stvari, On je rekao da je to njezin najveći
dio, naša najveća osobna moralna odgovornost.
Želite
li pobijati ovo? Svađajte se s Isusom.
Crkvo,
krv i modrice LGBT zajednice su na vašim i na mojim rukama, dok god kao
vjernici dozvolimo ijednom kršćaninu da ih dehumanizira u ime ljubavi prema
njima.
Kako god
mi to pokušali lažirati ili opravdati, jasan rezultat naše religije za mnoge
gay ljude je da su mnoge obitelji bile razdvojene, poslane u sjenu i da se s
njima jako loše postupalo, a sve u Isusovo ime. Pravi ljudi od krvi i mesa
prolaze kroz pakao koji nisu pozvali niti željeli i to svakodnevno iz ruku onih
koji proklamiraju Isusa. Ono kako se crkva ponaša prema LGBT zajednici bilo je
i jest zaista griješno i to ubija naše svjedočanstvo za svijet.
Mi
zapravo onemogućujemo gay osobama opstanak u našim crkvama, a onda osjećamo da
ih opravdano proklinjemo jer su otišli od Boga kad napuste naše crkve. Istina
je možda to da se puno puta oni ne okrenu od Boga, samo se izmiču povredi.
Gubimo
kredibilitet kod onih koji su izvan organiziraniog kršćanstva, ne zato jer
«osuđujemo grijeh», nego zato jer, na kraju krajeva, mi u praktičnom smislu ne
znamo kako «voljeti griješnika» na način na koji bi to i najmanje sličilo
Isusovom načinu, a naše «Bog je ljubav» zvuči isprazno i šuplje.
Crkvo,
ovo je ostavština koju gradimo za LGBT zajednicu i za one koji ih vole, a ja
vas uvjeravam, ovo nije ostavština ljubavi.
Ne znam
što je odgovor za vas, i ne mogu vam reći kako se vaša teologija odražava u
rovovima svakodnevnog života realnih ljudi.
Jedino
znam da mi, kao Kristova crkva, možemo bolje bez obzira na naša teološka
uvjerenja.
Moramo
bolje.
Ovo je
mjesto gdje se dokazuje da je naša vjera napravljena od Isusovog materijala,
ili ne.
Ovo je
mjesto gdje Ljubav Božja,o kojoj toliko volimo propovjedati, jest jasno
vidljiva ili je grozno iskrivljena.